Kad već pominjete despota Stefana Lazarevića, prisetite se i njegovih reči iz „Slova ljubve“:
„O bezloblja Davidova, čujte, carevi, čujte!
Saula li oplakuješ, nađeni?
Jer nađoh, reče Bog, čoveka po srcu mome.“
Danas porodice koje su izgubile svoje najbliže traže upravo to — da ih neko čuje.
Da ih čuju kada pitaju šta se dogodilo njihovom detetu, supružniku, ocu ili majci.
Da ih čuju kada traže dokumentaciju.
Da ih čuju kada traže da se slučaj ispita transparentno.
Da ih čuju kada pitaju ko je doneo određenu odluku i da li je neko odgovoran.
Ali institucije ne žele da ih čuju!
Zbog toga se 20 porodica još 9. maja zajedno obratilo ministru zdravlja Zlatiboru Lončaru, tražeći istinu, transparentnost i odgovornost.
Mesecima kasnije, porodice i dalje čekaju odgovor.
Zato danas ove reči zvuče snažnije nego ikada:
„Čujte, carevi, čujte!“
Jer porodice ne traže privilegiju.
Traže da ih država čuje.
I da im odgovori.